Zemljopis

Bartolovci se nalaze istočno od Sibinja na južnim obroncima Dilj gore na cesti prema Slavonskome Brodu. Susjedna naselja su Slobodnica na jugu, Završje na sjeveru te Gromačnik na istoku.

Kapela svetog Bartola

Kapela svetog Bartola se prvi put spominje u izvorima 1737. godine. Danas je oko nje župno groblje. Nije poznato kada je groblje nastalo, ali se groblje oko nje prvi put spominje 1863. kada je bilo blagoslovljeno. Kapela je kroz povijest više puta obnavljana. Najviše izvora postoji o obnovi kapele iz 1892. za župnika Dragutina Šlivarića. Zadnji put je iz temelja obnovljena 1971. godine.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Bartolovci su imali 737 stanovnika, dok su 2001. godine imali 874 stanovnika, od čega 855 Hrvata i 12 Bošnjaka.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[1][2]
Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.

 

Povijest

Ime naselja Bartolovci prvi put se spominje 1900. godine na topografskoj karti austrijske izrade. [3] Samo ime naselja izvedeno je od imena kapelice svetog Bartola, koja je bila podignuta na slobođanskom groblju. Naime, Bartolovci su bili u sastavu naselja Slobodnica do 1948.godine, od kada se iskazuju kao samostalno naselje, no još uvijek su u sastavu rimokatoličke župe svetog Marka iz Slobodnice.

Prema kazivanju starijih žitelja Bartolovaca, prva obitelj koja se doselila na područje današnjih Bartolovaca 1875. godine je obitelj Balen, porijeklom iz Balenove Plane kod mjesta Sveti Rok (Lovinac) u Lici. Za Balenima su ubrzo doselile i druge obitelji, među kojima Rosandić, Pavelić, Banić, Vuković, Naglić, a koji su bili prvi žitelji Bartolovaca.

Od tada je broj stanovnika naselja u stalnome porastu, u većoj mjeri zahvaljujući daljnjem postepenom doseljavanju obitelji sa područja Like i drugih područja Hrvatske, područja tadašnje Austro-Ugarske (tzv. Galcijani) te BiH. Zadnji veći val doseljavanja u Bartolovce zbio se za vrijeme rata u BiH, odakle je doselilo više ratom protjeranih obitelji. Danas su najraširenija prezimena Drglin, Dujček, Domović, Dujmović, Cipar, Wurzberg, Balen, Vuković, Sedlo i Babić [4].

 


Izvori