U Domu HVIDR-e u Slavonskom Brodu 16. svibnja 2014. godine održana je promocija knjige „Pisma za nebo p.s. za Spomenka“, koju je napisao i predstavio nastavnik likovnog i slikar amater Ivan Ećimović iz Gromačnika.
Odabrane tekstove iz knjige čitali su Dražen Šišmanović i Ružica Bobovečki, glazbeni dio programa na gitari izveo je Zoran Tomac, dok je program vodila Sandra Buljan.
Predstavljajući knjigu autor Ećimović je rekao: „Kad sam započeo pisati Dnevnik nisam znao do kada ću ga pisati, ni što ću pisati. U prvih godinu dana često sam se sjećao naših zajedničkih dana, mjeseci i godina. Svaki novi dan donosio je neka nova sjećanja. Često mi pisma ne liče na pisma nego na neke priče ili crtice iz života. Ja sam nastavnik likovne kulture i slikar amater. Sin mi je poginuo nesretnim slučajem na početku rata u Hrvatskoj. Vodi se kao civilna žrtva rata. U Slavonskom Brodu je u Domovinskom ratu poginulo dvadeset i devetero ili tridesetero djece. Nitko do sada nije odgovarao za to. Knjiga je namjenjena roditeljima i rođacima poginulih branitelja, roditeljima poginule djece u Domovinskom ratu i svim ljudima koji su nekada izgubili dragu osobu.“
Recenziju za knjigu napisao je prof. Dražen Jerabek koji je između ostaloga naveo: „Po meni je knjiga, prva takva na hrvatskom području i hrabar uzvik iz mora proživljenih, a nenapisanih sudbina i priča, u kojoj će mnogi čitatelji – roditelji prepoznati sebe i možda svoju priču. Ona je podsjetnik da nikada nismo sami, te da iskrena molitva uvijek dostiže svoj cilj koji ne poznaje vremensko- prostorna ograničenja. I bez obzira što govorila znanost, medicina ili teologija; svi koji su imali takva ili slična iskustva, u svome srcu znaju, da su ona za njih stvarna.“
Tiskanje knjige donacijama su pomogli Brodsko-posavska županija, Grad Slavonski Brod, Općina Sibinj, tvrtka OTOS i tiskara Besst u nakladi od 500 komada.
Ivan Ećimović rođen je 29.O9.1944. u Gromačniku. Završio učiteljsku školu u Brodu, pedagošku akademiju – razredna nastava u Ivanić Gradu, likovne umjetnosti u Zagrebu. Važno je reći da je najviše radnog vijeka proveo u Osnovnoj školi „Ivan Mažuranić“ u Sibinju, gdje je predavao likovnu kulturu od 1975. do 29. 09. 2009. kada odlazi u mirovinu. Član je književno-likovnog društva „Berislavići“ od 1993. godine u Slavonskom Brodu, gdje i sada djeluje, koliko u svojim godinama može. Imao je nekoliko samostalnih izložbi, a više slika je poklonio u humanitarne svrhe.