Iz članka ‘Povijest’ autora Juraj Njegovan pl. Balen
‘U zlostavljanju seljaka isticao se žandar zvan Crnogorac’ Selo Sibinj, još od doba Habsburgovaca, poznato je po svom domoljubnom karakteru i pobožnosti. Etnički 100 posto hrvatsko, oduvijek je bilo na udaru protuhrvatskih režima, pa tako i u Kraljevini Jugoslaviji, čiji su žandari često i, bez ikakva razloga, mlatili, uhićivali i batinali Sibinjane. To ih ipak nije pokolebalo da i dalje ustraju u vjernosti svojoj Hrvatskoj domovini i Radićevom HSS-u, tada najmoćnijoj hrvatskoj stranci, koja je bila simbol borbe za republiku i demokraciju jednako kao i za prava Hrvata koja je velikosrpski beogradski režim redovito kršio. Kad je 1928. došlo do pokolja hrvatskih zastupnika, uključujući i braću Radić, u beogradskoj skupštini, u selu je održan veliki prosvjed tijekom kojeg su mnogi ugledni seljani uhićeni, a na stotine ih je završilo sa lakšim ili težim tjelesnim ozljedama. Hrvatski povijesni muzej U utorak, 19. veljače 1935. u susjednim selima: Starom Slatiniku i Oriovcu, a nešto zatim u Andrijevcima i Sibinju, došlo je do uhićenja, batinanja i zatvaranja u podrumski zatvor žandarmerijske postaje u Brodu. U zlostavljanju uhićenika isticao se žandar Vasilije Vukotić, zvan Crnogorac. Uznemirenost naroda bližila se vrhuncu. Središnje mjesto tih zbivanja ponovno je postao Sibinj, ali i Andrijevci. Odatle su u odvoračka sela krenuli kuriri kako bi pozvali stanovništvo na pohod u Brod, da bi se tražilo oslobađanje zatvorenika. Od Andrijevčana, na obavještavanje ljudstva u okolnim selima, pošli su: Stjepan Luić-Šarić u Jakačinu Malu, dok je njegov otac Petar pošao u Krajaćiće. Grupa uzbuđenih seljaka iz Sibinja i Andrijevaca te Starog Slatinika krenula je na desetak kola u Brod. O tome je, iz žandarmerijske postaje, po nekima i iz općine, u Sibinju, javljeno u Brod, pa je desetak brodskih žandara, koje je predvodio major Vladimir Cvijanović krenula na tri automobila put Sibinja kako bi presreli seljake. Do prvoga sukoba došlo je u Bartolovcima, gdje su žandari zaustavili kolonu i nasrnuli na ljude. U gužvi koja je nastala, Filip Juretić iz Sibinja udario je daskom s kola i na zemlju oborio narednika Nikolu Grubića, koji je na njega bio nasrnuo. Juretić je bio odmah uhićen, odveden u žandamerijsku stanicu u Sibinj i tamo zvjerski premlaćen. Seljaci gonjeni žandarima vraćali su se u Sibinj. Oko 11 sati došlo je do novog sudara, i to na mostu kraj općine. Tom prilikom većina seljaka razbježala se jer su žandari ispalili nekoliko hitaca u zrak. Hrvatski povijesni muzej Major Cvijanović udario je pištoljem po glavi Andrijevčanina Josipa Čeovića, na što se ovaj srušio na tlo. Neki Sibinjci tom su prilikom uhićeni, odvedeni u općinu i tamo ispremlaćeni. Žandari s majorom Cvijanovićem na čelu, saznavši da se u Sibinju kilometar zapadnije nalazi veća grupa pobunjenih seljaka, zaputili su se tamo. Bili su to ljudi, njih oko 150, iz odvoračkih sela kao i iz Andrijevaca, koji o netom opisanim zbivanjima nisu znali ništa. Neki su sjedili pred kućom Ivana Juretića, neki čučali pod zidom, a neki su jeli ono što su ponijeli. Kad su se na pedesetak metara od seljaka automobili zaustavili, žandari su poiskakali van, razvili se predvođeni majorom Cvijanovićem u strijelce i s puškama s bajunetima uperenim na seljake pošli na njih. Neki iz grupe seljaka povikali su: „Ne pucajte, gospodo, mi se nećemo tući!” Ne obazirući se na ove pozive, žandari su zapucali u masu. Pogođeni dum-dum mecima, na poprištu pred kućom Ivana Juretića ostalo je ležati osam seljaka, neki su bili ranjeni, dok se najveći broj razbježao. Žandari su zašli među poginule i ranjene te nogama i kundacima karabina gurali njihova tijela provjeravajući jesu li još živi. Ranjenog Đuku Štimca, koji se previjao od bolova, dotukli su udarcima kundaka. Među ranjenima u Sibinju nalazio se i Andrijevčanin Petar Luić-Šarić. On je na licu mjesta uhićen i sproveden u Brod.
Izvor:plusportal.hr
